Neupitno je da je Ivo Radić jedna je od najmarkantnijih osobnosti hrvatske arhitekture, čije djelo prolazi i najstrože stručne selekcije. Svjedokom sam kako arhitekti in vivo ostanu zatečeni kvalitetom Radićeve arhitekture. Naime, često sam bio u prilici, pokazujući splitskim gostima Radićevu ulicu koja se danas zove Papandopulovom, a nekada se nazivala ulicom Henrika Znidaršića, na njihovim licima prepoznati nesumnjivo odobravanje. Sve recenzije Radićeve arhitekture također su unisone u tome da se tu radi o najvišim dometima koje smo postigli u arhitekturi. Međutim, kad se te recenzije pažljivije promotre (pa i one koje sam ja napisao), dolazimo do zaključka da osim nizanja grube faktografije na koju se nadovezuje neka blijeda metaforika tu nema ništa što bi nam pojasnilo zašto ta arhitektura nalazi i danas svoju vjernu publiku.